Al’ nekih stvari ima, koje ne govore se svima… Seća li se iko, osim mene, tog dela pjesmice? To su oni kulinarski momenti nekad bili. U svakom slučaju, toga sam se setila dok sam razmišljala o tome kako je istovremeno i super i odvratno kada s nekim ljudima imate potpuno poseban jezik. Naravno, super je što se s tim nekim ljudima odlično razumete, i sve reči leže na svom mestu,; ali je isto tako bljak kada isti taj jezik ne možete da koristite u drugim situacijama. Odnosno, naravno da može da se koristi, ali nije da će vas neko razumeti (a i velike su šanse da ćete izgledati kao totalni kreten!).
Osim toga, danski i švedski filmovi su zaista super.
Nedostatak inspiracije. Ništa pametno, većinu vremena. Poneko brojanje, poneka pauza u brojanju. Privikavanje na vrućine. Nedostatak knjiga. Neka nova muzika. Zaboravljene slike. Poneki neizdrž. Večernja nedostajanja. Čekanje na pozitivan odgovor. Prikrivene sumnjice; samo par.
Zar je već toliko vremena prošlo?!
Eto opet ja nekako kontra! Dok je drugim ljudima kriza posle 7 godina, ili posle 10, nekom možda tamo negde na prelazu iz prve u drugu, meni krizni period u prvom mesecu. U ponekim slučajevima sačeka se na drugi mesec.I toliko o krizama.
I naravno da mi je problem da kupim zavese! Osobi koja kupovinu ne voli ni u jednom jedinom obliku, svakako je problem da nađe jednostavne zavese i da ih kupi. Ali, mi genijalci, uvek smo bili neshvaćeni.
Kad završim s Akunjinom, definitivno prelazim na poeziju. A i posao mi je neophodan. I toliko.
Dajte snovi uozbiljite se! Ako niste lepi, nemojte navraćati. Ako ste lepi, samo izvolite. Nije lepo na kišne dane sanjati ružno. Dan se posle loše odmotava. I minuti nekako otegnu korak. Sve to baš ništa ne valja; otegnuto koračanje je samo za plažu.
***
Facebook mi odbrojava dane do rođendana. Ja odbrojavam dane do nekog drugog dana. Rođendan slavim prošli. I još uvek ne znam kada je onaj drugi dan.




